Bešlagić se prisjetio izvedbe legendarnog dvojca u Sarajevu

0
16


Moramo se složiti da su koncerti mjesta gdje se emocije, ko ih zna prenijeti, doista mogu osjetiti u zraku. Omiljeni stihovi, ljudi koji pjevaju uglas i posebna energija samo su neke od stvari koji ih čine posebnima. Ipak, moramo se složiti kako smo pomalo zaboravili kako to izgleda.

Bh. glumac i voditelj Enis Bešlagić prisjetio se izvedbe legendarnog dvojca, a kojeg, nažalost, više nikada nećemo čuti uživo.

Riječ je nastupu Kemala Montena i Olivera Dragojevića koji su na Zetri 2012. godine zajedno izveli Montenov bezvremenski hit iz 1978. “Nije htjela”. U dirljivoj objavi, Enis je istakao kako je sretan jer je imao priliku odrastati uz ovakve pjesme i ljudske gromade koje ih izvode.


“Nikada više ovakvih koncerata, vokala ispunjenih srećom i tugom… bezinteresnim prijateljstvima i života punim plućima. Rijetki su osjetili tu energiju njihovih koncerata uživo… Bogu hvala da sam živio i imao priliku dijeliti vrijeme i prostor ovih umjetnika slobode… neka vas Gospodar čuva i nagradi za svako dobro”, poručio je Bešlagić.

Glumac je istakao kako je zahvalan na svakoj emociji i ljubavi koju osjeti u njihovim pjesmama.

“Sreća je kada odrastaš uz ovakve pjesme, a i tuga je kada vidiš izgubljene generacije koje lutaju u ‘novim hitovima’ bez duše”, zaključio je on.

Sudeći po komentarima, Enis je uspio probuditi nostalgiju u svojim pratiteljima, a mnogi su se složili kako ih je ova izvedba dirnula u srce te da današnje generacije ovakvo što “nikada neće upoznati”.

Bio je ovo veliki Montenov koncert “Vratio sam se živote” koji se spomenute godine održao krajem novembra, a tada su mu se na sceni, osim Olivera, pridružili i Dino Merlin, Severina, Zdravko Čolić, Goran Bregović i Rade Šerbedžija. Zetra je bila ispunjena do kraja, a bila je ovo noć za pamćenje.

Legendarni Sarajlija Kemal Monteno napustio nas je 2015. godine, dok je “Morski vuk” na vječni počinak otišao tri godine poslije. Ova dva veličanstvena umjetnika iza sebe su ostavili pravo bogatstvo, a koje će se iz generacije u generaciju, bez sumnje, čuvati od zaborava.

Iako je i dolazak pandemije utjecao na to da se na neko vrijeme oprostimo od koncerata, moramo se složiti da su oni istinski dobri i ranije “pali u zaborav”. Današnje koncertne hale uglavnom su rezervisane za pjevače koje žele slušati mlađi naraštaji, a čije tekstove, u odnosu na prijašnje, teško da možemo razumijeti, a kamo li poistovjetiti se s njima.



Source link