Zbog čega bi Dodik trebao ići na popravni ispit iz historije

0
11


Nakon epizode sa Čajaničkim evanđeljem, bosansko srednjovjekovlje se opet našlo u fokusu dnevne politike i zloupotrebe u svrhu ideoloških i nacionalnih ciljeva. Predsjednik RS-a Milorad Dodik je ovog puta iznio nekoliko neosnovanih tvrdnji vezanih za prvog bosanskog kralja Tvrtka.

“Ovih dana slušamo kako žele i svojataju Tvrtka koji je bio sprski vladar na ovim prostorima, koji je zaista veliki, pa može da bude i njihov, ali je on je nesumnjivo bio Srbin. I ne može da bude preteča onoga što oni govore. On je napisao i pjesmu o svetom Stefanu i zato sam ponosan”, kazao je Dodik na obilježavaju neustavnog dana RS-a.

Ovo nije prvi put da se Dodik i njegov SNSD-a upuštaju u historijske analize, no indikativno je kako se u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivirao atak na bosansko srednjovjekovno nasljeđe.

Više je teorija zbog čega se to dešava, no vjerojatno je usko povezano sa postavljanjem spomenika Kralja Tvrtka u Sarajevu. Ono što se također mora spomenuti je i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH u nekoliko navrata opstruirala postavljanje spomenika, a te odluke je potpisivala Anđelina Ošap Gaćanović, članica u komisije koja dolazi iz RS-a.

Doktor mediavelistike Nedim Rabić, zaposlen kao naučni saradnik u Institutu za historiju u Sarajevu je kazao kako je Tvrtko zaista imao srpski vladarski naslov kao i vladarske simbole iz Srbije i da to nikada nije bilo sporno, no one ni na koji načine ne dokazuju srpski karakter bosanske srednjovjekovne države.

“Tvrtko I je prvi bosanski vladar koji je okrunjen za kralja. On je to pravo uspio zasnovati jedino na rodbinskoj vezi sa srpskim “carskim praroditeljima” kako se u njegovoj povelji kaže jer je, po ženskoj liniji, preko svoje bake bio praunuk srpskog kralja Stefana Dragutina iz dinastije Nemanjića”, ističe Rabić.

Dodaje kako je nakon smrti Dušanovog sina Uroša, srpsko prijestolje ostalo upražnjeno, a Tvrtko u to vrijeme politički dovoljno ojačao, uspio je da nametne svoj legitimitet za kraljevski naslov.

“To je označilo početak čitavog jednog procesa prenošenja institucije kraljevstva iz Srbije u Bosnu. Nakon krunidbe koja je obavljena 1377. godine u crkvi sv. Nikole u Milima u blizini Visokog, a ne u manastiru Mileševi, kako se još uvijek nekritički tvrdi, uređenje dvora i dvorskih službi uređeno je u duhu običaja srpskog vladarskog dvora”, kazao je Rabić.

Podsjeća kako je pogrešan pristup promatrati srednji vijek očima nacionalnih ideologija 19. stoljeća.

“Tvrtko I je preuzevši srpski vladarski naslov integrisao u Bosnu institucije i vladarske simbole iz Srbije. Ove činjenice nisu nikada bili sporne niti one dokazuju srpski karakter bosanske srednjovjekovne države. Ideja da se Bosna posmatra u duhu srpske i hrvatske nacionalne ideologije potiče iz vremena formiranja nacionalnih pokreta u 19. stoljeću, a jednako pogrešan pristup, uz srbizaciju i kroatizaciju je i bošnjakizacija bosanskog srednjovjekovlja koju potiču određeni nekritički krugovi”, poručuje Rabić.

Kada je riječ o pjesmi koju je navodno Tvrtko pisao o sv. Savi ili sv. Stefanu Rabić ističe da se o tome ne može ništa reći jer takva pjesma ne postoji.

Političko vodstvo RS-a i kompromitovani historičari i naučnici su očigledno nastavili sa prisvajanjem i zloupotrebom bosanskog srednjovjekovlja za nacionalne i ideološke potrebe, a protiv toga se jedino može boriti činjenicama. Ta borba je na neki način odgovornost onih koji su najkompententji da govore o tome.



Source link